Riječ masaža dolazi od lat. riječi „massare“ što znači gnječiti, dok arapska riječ „mas“ označava pritisak. U francuskoj literaturi riječ „massage“ upotrebljena je prvi puta 1813. godine. Tada ova tehnika zapravo i kreće u široku primjenu diljem svijeta. Masaža je zastupljena od pradavnih vremena jer čovjek instinktivno trlja otečeni ili bolni dio vlastitog tijela. Prvi podaci o liječenju masažom pojavljuju se otprilike 3000 g.pr.Kr., a provodili su je stari narodi Azije – Kinezi i Hindusi. Masažu su upotrebljavali i Egipćani, Asirci, Perzijanci, srati Grci, Rimljani, te su i stari poznati liječnici poput Hipokrata i Galena preporučili masažu kao metodu liječenja.

Od drevnih civilizacija masaža je predstavljala tehniku koja koristi dodir i pokret u svrhu izlječenja. Pokret i dodir su dvije osnovne stavke koje kombinirajući područje, pritisak, tehniku i ulja djeluju na izmjenu fiziologije i funkcionalne sposobnosti pojedinih tkiva, organa, organskih sustava i organizma kao cjeline. Postoji niz masažnih tehnika kojima je zajednički cilj ozdravljenje, vraćanje osjetila, poboljšanje funkcije, smanjenje boli, prevencija ozljede. Naime, čovjeku je potreban dodir za uspostavljanje ponovne ravnoteže u organskim sustavima, pokret za vraćanje funkcije, te miris za buđenje čula koja su ostala zapostavljena ili zaboravljena u vrevi gradskog života. Sam fizioterapeut odlučuje koju tehniku će primjenjivati prilikom izvedbe masažne tehnike u suradnji s pacijentom.

Naziv švedska masaža primjer je moderne klasične masaže koju je razvio u Švedskoj liječnik Perh Henrik Ling (1776.-1839.)
U Nizozemskoj je doktor Johan Mezger (1839.-1909.) prvi predstavio masažu kao znanstvenu disciplinu i tehniku. Njegovi pokreti su preko Von Moesengeila dobili nazive koji se i danas koriste: effleurage, friction, petrissage, tapotement.

1876. godine utemeljeni su osnovni pokreti klasične ručne masaže, a radi se o pokretima koji se međusobno razlikuju po jačini pritiska, smjeru, brzini, te upotrebi različitih dijelova ekstremiteta fizioterapeuta za određeni pokret. Jednostavno rečeno, masažom utječemo refleksno i mehanički na boljitak psihičkog, tjelesno i duševnog zdravlja.

Indikacije:

• Bolovi u leđima
• Probavne smetnje
• Glavobolja
• Depresija
• Migrene
• Stres
• Anksioznost
• Kontrakture
• Mišićna atrofija
• Tendinitis
• Kontrakture

Kontraindikacije:

• Povećana tjelesna temperatura
• Otvorene rane
• Tumori i tumorske metastaze nepoznate etiologije
• Opekline
• Venska tromboza
• Upale nepoznate etiologije

Manualna medicina i terapija je pojam koji se u fizioterapiji upotrebljava za različite tehnike koje se izvode rukama. Stara je kao i čovječanstvo kroz koje se razvijala dok se nisu stvorile razne vrste manualnih tehnika. Kada se ozljedimo instiktivno se primamo za bolni dio tijela. I nekada su postojali narodni liječnici koji su ručnim zahvatima namještali zglobove i frakturirane ulomke u korektivan položaj. Tako se kroz vrijeme razvijala ova vrsta liječenja. Manualna terapija uključuje tehnike mobilizacije koje koristi manualni terapeut u procesu prevencije, dijagnosticiranja i liječenja mekih tkiva i drugih zajedničkih struktura u svrhu smanjenja boli, povećavanja opsega pokreta, smanjenja ili uklanjanja upala mekih tkiva, induciranog opuštanja, poboljšanja oporavka mekih tkiva, poboljšanja stabilnosti, olakšavanje kretanja i poboljšanja funkcije. Često predstavlja najvažniji dio fizikalne terapije.

Terapijski ultrazvuk konverzivna je metoda termoterapije u kojoj se ultrazvučne mehaničke vibracije frekvencija 0.5-3 MHz u ljudskom organizmu pretvaraju u toplinu. Počeci primjene ultrazvuka u medicini zabilježeni su davne 1930. godine u Njemačkoj.

Ultrazvuk je oblik terapije koji se primjenjuje kod različitih bolnih stanja lokomotornog aparata kao terapijsko sredstvo. Ljudsko uho u stanju je čuti frekvencije od 20Hz do 20kHz.
Naziva se UZ jer svaka frekvencija iznad 20 kHz čini ultrazvuk.

Terapijski ultrazvuk proizvodi kristal smješten u zvučnoj glavi koji vibrira i stvara zvučne valove visoke frekvencije koje ljudsko uho ne registrira. Aplikacija visokofrekventnih zvučnih valova na tkiva proizvodi mehaničku energiju. Terapijski UZ apliciran kao kontinuirani zvučni val proizvodi kinetičku energiju, na što oscilacije komponenti tkiva proizvode hipertermiju (unutarnje zagrijavanje tkiva).

Uređaj za ultrazvuk često se naziva i ultrazvučna dijatermija što označava zagrijavanje tkiva u svrhu liječenja određenih stanja lokomotornog aparata.

Ultrazvuk se aplicira preko ultrazvučne glave kontaktnom metodom. Kontaktno sredstvo koje se koristi uglavnom je gel za ultrazvučnu primjenu. Primjena ultrazvuka je bezbolna i bezopasna jer ga provode osobe educirane na tom području.

Indikacije:

• Mišićno koštane bolesti
• Spazam
• Bol
• Kontraktura
• Ožiljkasto i fibrozno tkivo

Kontraindikacije:

• Tumori i tumorske metastaze
• Otvorene rane (lokalno)
• Krvarenje i sklonost krvarenju
• Trudnice

Elektroterapija označava primjenu različitih struja u terapijske svrhe. Elektroterapija je jedna od najraširenijih procedura u fizikalnoj terapiji. Ukoliko je pravilno indicirana i primijenjena može biti vrlo učinkovita. Elektroterapija ne bi trebala biti izostavljena iz programa fizikalne terapije, ali isto tako ne bi trebala biti jedini oblik procedure. Ljudsko tijelo je elektrolit koji se sastoji od više iona. Ioni putuju prema odgovarajućoj elektrodi i pri tome nailaze na polupropusne membrane, mijenjaju tlak i utječu na difuziju. Time se mijenja cirkulacija krvi, izmjenjuje metabolizam i mijenja trofika tkiva. Prolaskom kroz tkiva ioni svladavaju otpor te nastaje transformacija električne energije u toplinu i stvaranje vazodilatacije, bolji metabolizam tkiva , podraživanje staničnih procesa, smanjivanje boli, miorelaksacija..Danas je opće priznata teorija o percepciji boli koja se bazira na pretpostavci o postojanju posebnog senzornog sustava koji šalje informacije od receptora za bol (nocireceptori) specijalnim živčanim putovima do središnjeg živčanog sustava (CNS).

Medicinska gimnastika obuhvaća skup vježbi koje su dozirane prema intezitetu, vrsti i trajanju za pojedinu dobnu skupinu, a naročito za starije osobe te su tako i najidealniji oblik tjelovježbe jer se odvijaju pod vodstvom stručne osobe, fizioterapeuta. Na osnovu individualnog pregleda ustanovit će se koje su vježbe pogodne za starije osobe kod kojih već postoji naznaka zdravstvenih tegoba. Vježbe su prilagođene godinama, tjelesnoj kondiciji i odgovaraju svima bez obzira na medicinsku problematiku (bolnost, postoperativna i preoperativna stanja i slično).

Rekviziti za medicinsku gimnastiku su raznorazni, od štapova, do velikih i malih pilates lopti, bučica pa do elastičnih traka. Dvorana za medicinsku gimnastiku treba biti prozračna i dovoljno velika, opremljena sa ogledalom, jer se vježbe najbolje izvode pred ogledalom, gledanjem same sebe u ogledalo, tj. da se tako naučimo ispravno vježbati i ispravljamo naravno sve uz nadzor fizioterapeuta.

Na početku vježbanja se rade vježbe zagrijavanja 5-10 minuta (trčanje u mjestu, lagano skakutanje), zatim slijede vježbe razgibavanja i snaženja a na kraju 5-10 minuta vježbe istezanja uz vježbe disanja. Vježbe zagrijavanja ne smijemo preskočiti jer je mišić hladan, i ako se ne zagrije mogu nastati ozlijede kao što su napuknuće i istegnuće ligamenata, mišića… Također je važno raditi i pravilno i vježbe istezanja kojima postižemo dobru mišićnu pokretljivost. Vježbe istezanja trebamo izvoditi kod zagrijavanja, tijekom vježbanja da se postigne dobra elastičnost mišića i na kraju tjelovježbe radi opuštanja.

Disanje je tijekom vježbi od iznimne važnosti. Često nastojimo disati samo kroz nos i ne uzimati zrak tijekom vježbanja, jer možda mislimo da ćemo tako izdržati napor. Međutim tek tada na taj način cijeli organizam, uključujući i mišiće ne dobiva potrebni kisik. Trebamo udahniti duboko na nos u trenutku vježbi kada radimo neki pokret, npr. trbušnjake, a duboko izdahniti na usta kad vraćamo u početni položaj. Uz ovaj način disanje mišići će biti optimalno opskrbljeni kisikom i ako ispravno dišemo tokom vježbi manje ćemo se i umarati što je od iznimne važnosti.